Neretva.org

Bosiljak (OCIMUM BASILICUM), eng. Basil – je jednogodisnja, divlja biljka ugodnog mirisa. Porijeklom je iz Indije, gdje ima reputaciju afrodizijaka. Raste ljeti, najvise na mediteranu.
Koristi se svjez ili osusen, u pripremi mnogih jela: umaka za tjesteninu, juha od povrca, jela s rajcicom i salata.
Osuseni bosiljak je manje aromatican nego svjez. U Italiji svjeze licse konzerviraju u maslinovom ulju.
Bosiljak ima ljekovita svojstva. Potice apetit i povoljno utice na probavu. Koristi se kod katara zeluca, trovanja zeluca i crijeva, upale tankog crijeva i protiv urinarnih bolesti.
Caj od bosiljka ublazava kasalj, lijeci bolesti grla i promuklost.
Oblozi od bosiljka pospjesuju zacjeljivanje rana.

Komorac (FOENICULUM VULGARE), eng. Fennel, ljekoviti je korov i zacin. Naraste do dva metra. Ima zutu, granatu stabljiku, sa sitnim, zlatnozutim cvjetovima i tamnoruzicastim liscem. Cvate od srpnja do rujna. Citava biljka ima vrlo jak i ugodan miris. Plod je duguljast, valjkastog oblika, rebrast, duzine 6-8 mm.
Sadrzi dosta etericnih ulja. Caj se pravi od mladih listica i od sjemenki. Povoljno djeluje na probavu, pojacava apetit, ublazava grceve i nadimanje, pomaze kod infekcija disnih puteva, upale grla i promuklosti. Potice prokrvljenost i izlucivanje stetnih tvari. Dobar je za mrsavljenje. Koristi se kao povrce i zacin, u salatama, juhama i umacima. Samljevene sjemenke mogu se umijesiti u kruh.

Kantarion (HYPERICUM PERFORATUM)

Kadulja (SALVIA OFFICINALIS), eng. Sage – je vrlo rasprostranjena na kamenitim prostorima Hercegovine i Dalmacije. Raste u vidu malih, zbijenih grmica, visine do 60 cm, sa cvjetovima ljubicasto-plave boje. Ima vrlo snazan i ugodan miris. Od ove, vrlo ljekovite biljke prikuljaju se listici i mlade grancice, prije samog cvjetanja ili u pocetku cvjetanja. Cvjetanje pocinje u svibnju, a zavrsava u srpnju. Susi se u hladu, na prozracnome mjestu.
Kadulja u obliku caja, upotrebljava se protv kaslja, gripe, krvavog proljeva, znojenja, reumatizma, za bolji apetit, te za oporavak poslije teskih bolesti. Jaca zeludac i potice ga na bolji rad.
Kadulja je odlicno sredstvo protiv smetnji kod menstruacije, hemeroida, protiv svih unutarnjih bolesti jetre, bubrega, te zivcanih bolesti.
Caj od kadulje priprema se tako sto se jedna jedaca zlica kadulje prelije s dva dcl. kljucale vode i tako ostavi poklopljena desetak minuta. Pije se tri puta dnevno po jedna salica. Kadulja se moze pripremiti i s vinom. U jednu litru bijelog vina stavi se osam vecih zlica sitno isjeckane osusene kadulje i tako ostavi odlezati deset dana, u dobro zacepljenoj boci. U medjuvremenu, kadulju s vinom treba svaki dan u vise navrata dobro promuckati. Takvo vino konzumira se dvadeset dana u mjesecu i to jedna mala sacica poslije rucka i vecere.
Kadulja se moze kuhati s mlijekom, tako da se 45 grama listica prelije s pola litre mlijeka i tako kuha oko 20 minuta, a zatim procijedi. Moze se dodati zlicica meda. Ovaj napitak je vrlo efikasan u lijecenju promuklosti.

Lavanda (LAVANDULA OFFICINALIS), eng. Lavander, je vrlo poznata ljekovita biljka. Raste na suhim i toplim mediteranskim obroncima. Uzgaja se i kao ukrasno bilje. Listovi su joj slicni ruzmarinu. Cvjeta u srpnju i kolovozu. Cvjetovi biljke mogu se koristiti kao zacin ili kao dodatak drugim travama – kamilici, ruzmarinu i kadulji.
Susi se u hladu, na prozracnom mjestu, osuseni cvjetovi i stabljike cuvaju se u polietilenskim vrecicama.
Za caj se koriste cvjetovi i stabljike. Priprema tako da se dvije zlicice osusene lavande preliju s 1/2 litra kljucale vode. Posuda se poklopi i nakon 10 minuta caj je spreman za upotrebu. Dnevno se konzumira do tri salice.
Lavanda je dobra kao sredstvo protiv lose probave, razdrazljivosti, glavobolje i srcanih tegoba. Smanjuje nadimanje i poboljsava izlucivanje mokrace.
Etericno ulje lavande koristi se u aromaterapiji, odlicno je sredstvo za zacjeljivanje rana i opekotina. Ima djelovanje kao alkohol, s razlikom sto ne pece.

Lovor (LAURUS NOBILIS), eng. Laurel, je vrlo rasireno drvce na cijelom sredozemlju.
Suho lisce lovora sluzi kao zacin, a takodjer i bobice lovora.
S obzirom da djeluje nadrazujuce, lovorovo lisce trebaju izbjegavati osobe koje imaju zelucane i crijevne tegobe.

Majcina dusica (THYMUS SERPYLLUM) je trajna, oko 30 cm visoka, grmasta biljka. Naziva se jos: babja dusica, dusica, vrisak, divlji bosiljak, tamjanika, materinka, papric, bukovica…

Biljka u vrijeme cvatnje ima posebno ugodan aromatican okus i miris. Poznat je veliki broj broj samostalnih oblika majcine dušice. Thymus serpyllum je skupno ime za razlicite oblike i vrste majcine dusice.

Majcina dusica raste po suhim i suncanim mjestima. U Hrvatskoj je vrlo rasprostranjena. Cesto se pojavljuje na suhim rubovima suma, suncanim mjestima bez stalne vlage i sjene.

Cvate citavo ljeto. Sabire se citava biljka, bez korijenja i odrvenjelih dijelova. Osusena biljka sadrži oko 0.6% etericnog ulja, koje se sastoji pretezno od cineola, a najvazniji sastojak ulja, timol, zastupljen je u manjoj kolicini.

Poput slicnog timijana koristi se kao zacin, dodaje se povrcu, salatama, umacima i juhama. Nadzemni dio biljke tijekom cijele godine moze se koristiti za pripremanje caja.
Koristi se takodjer i za pripremanje ljekovitih pripravaka.

Maticnjak (MELISSA OFFICINALIS), eng. Lemon balm, je visegodisnja biljka, visine 30 do 80 cm. Ugodno mirise na limun. Jako privlaci pcele, pa je po pceli matici dobio ime. Sadi se u vrtovima, a raste i kao samonikla biljka. Krajem svibnja, prije ili na pocetku cvjetanja, rezu se stabljike, te se skidaju listovi. Suse se u hladu, na toplom mjestu. Mogu se susiti i cijele grancice, pa se kasnije skidaju listovi. Druga berba je u rujnu. Bere se po suncanom vremenu, kada nema rose. Maticnjak umiruje, poboljsava opce psihicko stanje organizma, tijelu daje novu snagu. Pomaze kod zivcanih napada i tjeskobe. Koristan je kod ublazavanja zelucane boli, lijecenja glavobolje i vrtoglavice kod trudnica. Za njegovo blagotvorno djelovanje znalo se jos u anticko doba.
Paracelsus je smatrao maticnjak najboljom biljkom za srce. Caj od maticnjaka pripremamo tako da saku osusenog lisca prelijemo s pola litre kljucale vode, poklopimo i ostavimo 2 sata. Prije jela pije se nezasladjen, a poslije jela zasladjen medom. Djeluje umirujuce i omogucava miran san.
Za jacanje zivaca priprema se cajna mjesavina od jednakih dijelova maticnjaka i mazurana. Jednu zlicu te mjesavine prelijemo salicom vode. Pije se nekoliko dana po 2-3 salice, zasladjeno medom. Zivce jacaju i maticnjakove kupke. Maticnjakova rakija (alkoholna tinktura) priprema se tako da u litrenu bocu do jedne trecine stavimo povenulo lisce maticnjaka, a onda do vrha nalijemo 40-50% rakiju. Bocu dobro zacepimo i ostavimo stajati 6-8 tjedana. Uzima se 10-15 kapi na kocki secera. Pomaze smanjenju boli u zelucu, kod ubrzanog rada srca i psihickog umora.

Mazuran (MAJORANA HORTENSIS), eng. Majoram, je jednogodisnja biljka koja raste kao mali polugrm sivo-zelenih listova i bijelih ili ruzicastih cvjetova, u vrtovima i kraskim podrucjima Mediterana. Cvjeta od srpnja do kolovoza.
Koristi se kao mirisan zacin u juhama od povrca, jelima od mahunarki i zitarica, salati od krompira, jelima sa sirom. Slatkastog je i pomalo gorkastog okusa, slicnog origanu. Upotrebljava se i svjez i osusen.
Dobro djeluje na zivcani sustav, kod glavobolje, potistenosti, te neuroza uzrokovanih brzim nacinom zivota. Stimulira rad svih unutarnjih organa.
Pomaze ublazavanju raznih grceva, kod oboljenja zeluca i kod prehlade.
Mora se uzimati umjereno jer opija.

Metvica (MENTHA PIPERITA), paprena metvica, menta ili nana, eng. Mint or Peppermint, rijetko se moze naci u divljini, te se obicno uzgaja. Pogoduju joj osobito ilovasta tla s mnogo vlage i topline. Cvate od srpnja do kolovoza. Poslije cvjetanja, u ljeto, beru se i suse u hladu samo listovi i cvjetovi. To su njeni jedini upotrebljivi djelovi. Ima vrlo prijatan miris.
Metvica se koristi i kao zacin i kao lijek, najvise zbog djelovanja lako hlapljivih ulja. Caj od metvice pogoduje probavi, ublazava bolest zuci, smanjuje grceve u zelucu i otklanja suvisnu kiselinu. Povoljno utjece na zivcanu napetost i sl. Metvica je antisepticna, antiparazitska biljka. Koristi se za proizvodnju sredstava za njegu usne supljine, dezinfekciju, te losiona za masazu bolnih mjesta.
Caj pravimo tako da cajnu zlicu metvice prelijemo salicom prokljucale vode, a nakon nekoliko minuta ga procijedimo.

Pelin (ARTEMISIA ABSINTHIUM), eng. Absinth, raste kao polugrm na razgranatoj stabljici. Ima brojne cvjetove zute boje. Cvate od srpnja do rujna. Najvise ga ima na suhim, kamenitim i neobradjenim povrsinama. Pelin je vrlo gorka biljka. Od njega se sabiru cvjetne vrsike i listovi, dok se cvjetovi jos nisu u potpunosti otvorili. Susi se u hladu. Poznato je u dugogodisnjoj praksi kako vrlo mala kolicina pelina jaca zeludac i povecava apetit. U manjim kolicinama djeluje umirujuce i uzima se kao sredstvo za uspavljivanje. Pelin prociscava krv. Koristi se i kao sredstvo za lijecenje zenskih bolesti, groznice, te bolesti jetre i bubrega. Caj od pelina pravimo tako da malu zlicu pelina prelijemo salicom kljucale vode. Pelinov caj ne smije se uzimati cesto jer moze prouzrociti glavobolju i vrtoglavicu. Isprobana su djelotvorna svojstva pelina u kombinaciji s prirodnim bijelim vinom. Pripravak se dobije tako da u litru vina dodamo jednu zlicu usitnjenog pelina i to treba odlezati 5 do 8 dana. Nakon toga napitak ima svojstvo lijeka. Uzima se dnevno tri puta po jedna zlica. Lijeci nadimanje u zelucu, tjera zuc i jaca zelucane sokove.

Ruzmarin (ROSMARINUS OFFICINALIS), eng. Rosemary – je poznata biljka koja u sebi sadrzi nekoliko aromaticnih, vrlo djelotvornih ulja. Raste u grmovima. Vrlo cesto nalazi se uzgojen u vrtovima, a raste i u divljini primorskih krajeva.
Ulja ruz listovi, cvjetovi i vrsice, ubrani od proljeca do jeseni i osuseni u hladu, koriste se za dobivanje caja koji lijeci katar probavnih organa, tjera znoj, mokracu i vjetrove, jaca zeludac, lijeci bolesti bubrega, jetre i srca, reumu i uzetost. Osobama koje imaju natecene noge ili slabost u nogama, preporucuje se dva do tri puta dnevno obaviti masazu alkoholom u kojemu je lisce ruzmarina.
Lisce ruzmarina koristi se i kao zacin raznim jelima.
Caj za otklanjanje slabosti od fizickog i umnog rada, te protiv katara probavnih organa, priprema se na sljedeci nacin:
U loncicu vode zakuhaju se dva do tri listica ruzmarina i dva listica pelina. Jedna salica ohladjenog caja uzima se ujutro, prije jela, a jedna prije spavanja.
Caj od 30 grama ruzmarina ostavljenog 2 do 3 sata u litri pitke vode, podstice stvaranje zelucanih sokova. Pije se dva puta dnevno, prije jela.
Kupelj od ruzmarina dobro je sredstvo za lijecenje cireva na kozi i raznih osipa. Priprema se tako da cetiri sake osusenog ruzmarina stavimo u lonac s pet litara vode i kuhamo tri do pet minuta.
Tinktura ruzmarina odlican je lijek protiv gihta, reume i upaljenih zglobova (artritisa). Pravi se tako da dvije zlice usitnjenog lisca i cvijeta ruzmarina stavimo u litru 60%-tnog alkohola i tako pustimo odstojati 10 dana. Nakon toga se procijedi. Koristi se tako da se svako jutro uzme 6 do 10 kapi ove tekucine, na kocki secera ili sa zlicom meda.

UPOZORENJE
Ovaj tekst je iskljucivo informativnog karaktera.
Prije uporabe ljekovitog bilja posavjetujte se s Vasim lijecnikom.